pro dialog

Adopt Srebrenica

Udruženju Adopt, Srebrenica 
nagrada Alexander Langer 2

Adopt  je naziv grupe mladih iz Srebrenice, različitih  nacionalnosti,  koja se postepeno formirala počevši od 2005.godine, a na poticaj Fondacije Alexander Langer i Tuzlanske Amice, nevladine organizacije koju je, zajedno sa jos nekoliko žena  iz Tuzle, osnovala psihijatrica rodom iz Srebrenice, Irfanka Pašagić, dobitnica nagrade za pomoć pruženu od samog početka bosanskog rata ženama i djeci žrtvama nasilja,  te iste, 2005.godine.

U poređenju sa fizionomijom naših prethodnih dobitnika nagrade, Adopt  je priča za sebe. Mnogi  dobitnici naših prethodnih nagrada  djelovali su potaknuti vanrednim situacijama - priprodnim nesrećama, građanskim ratovima,  zdravstvenim krizama nastalim u različitim dijelovima svijeta. Iako ga nisu lično poznavali, ova grupa je  dijelila Alexov duh i zahvaljujući tom afinitetu identificirani su. Grupa Adopt rođena "u kući", u srcu Fondacije, kćerka  Alexovog iskustva, odlučuje da se suočava sa endemskom krizom u gradu u kojem je rekonsktrucija društvenog i ekonomskog tkiva još daleko i gdje mnogi žive podijeljeni između ljutnje, nepovjerenja, rezignacije.
Kako bi doprinijeli ublažavanju te krize Adopt djeluje na više nivoa i sa dva cilja. Prvi je da se o Srebrenici priča. Istina je da se njeno ime  pojavljuje često kao potrošni simbol u govorima “nikada više”, istina je da je Evropski parlament proglasio 11. juli  “Dan sjećanja na genocid” , ali nakon komemoracija grad svaki put ponovo padne u izolaciju i marginaliziranost koje su jedinstvene čak i u  zemlji kao što je Bosna, koju je Evropa preplavila novcem i prepustila samoj sebi. Drugi cilj je raditi sa Srebrenicom, ležištem i spletom boli koje se čak  i samo  dodinuti bojimo,  ali u koje se treba ući  ako nam je nada da postane mostom između gorko suprostavljenih sjećanja.
Zahvaljujuci mudrosti i srecnim okolnostima ideja o osnivanju Adopta nije bio “naivan” izbor, niti plod neodoljivog impulsa da se "nesto ucini". To je dobro promišljen korak u kojem je ključna bila odlučna ustrajnost kojom su se od početka promotori postavili kao embion mješovite grupe, polje koje je Alex u svom  "Pokušaju dekaloga za međuetnički suživot" definisao kao " najnaprednije polje za eksperimentisanje". Odlučujuća je veza sa Fondacijom Alexander Langer i sa Irfankom, koja je podijelila svoje poznavanje mjesta sa aktivistima i koja ih je uvela u prvi dodir sa gradom. I odlučujuća je, u zemlji razorenoj okrutnošću ljudskih bića, sposobnost da se praktikuje nenasilno upravljanje konfliktima.
Nakon deset godina bilans je obećavajući. Adopt je osnovala Dokumentacioni centar za prikupljanje materijala svih vrsta, priča i slika, knjiga, audio i video snimaka i podstakla  je usmeno prepričavanje od strane osoba koje se pojavljuju u pisanim i vizuelnim izvorima,  kako bi  se znalo šta je bio svakodnevni život u Srebrenici prije rata i uspostavila veza sa historijom i teritorijom.
U svrhu podrške odnosima sa dijasporom organizovani su kursevi jezika i pokrenuta je besplatna skype usluga za stanovnike Srebrenice i za daleku rodbinu/ prijatelje. Djelovati sa Srebrenicom značilo je truditi se i zamijeniti ono "nikada više"  sa mikrologičnom spoznajom i dokumentiranom raskrinkavanju mehanizama koju su zatrovali živote.

Od 2007. godine Adopt svakog ljeta organizuje Internacionalnu sedmicu sjećanja sa  workshopovima, pozorišnim radionicama, konferencijama, projekcijama, koncertima, koji su namijenjeni kako lokalnom stanovništvu tako i direktnim učesnicima- nakon tog iskustva studenti Mastera za mirovne operatere i internacionalne medijatore, realizovanog od Stručnog usavršavanja iz Bolcana i Univerziteta u Bolonji, od Srebrenice i Bosne i Hercegovine činili su svoju studiju slučaja.
U Sedmicama sjećanja  pričati o Srebrenici i djelovati sa Srebrenicom su dio jedne cjeline, satkane od mnogih aktivnosti u nizu kao što su promocije studijskih i spoznajnih putovanja u Bosnu i Hercegovinu, do partnerstva sa  javnim ustanovama, školama, volonterskim udruženjima, lokalnim i međunarodnim istraživačkim centrima; od učešća na komemoraciji i ukopu žrtava  do uključivanja i drugih gradova Bosni i Hercegovine, Srbije i Hrvatske koji je omogućeno i zahvaljujući bliskoj saradnji sa Tuzlanskom Amicom.  Danas se Adopt sa punim pravom može kandidovati za lokalnog i međunarodnog sagovornika mreže grupa i udruženja koje rade za "međuetnički" suživot.

Prisustvo Adopta se ne temelji na ekonomskoj promociji, koja je vidjela rađanje  lanca dragocjenih malih međuteničkih preduzeća, već na radu na tkanju, poboljšanju, porastu veza, koje se temelje na praksama slušanja i  traženja zajedničkog jezika koji bi bio u stanju da predvidi budućnost mira. To je političko prisustvo, ako se  “politici” da njeno izvorno značenje brige o zajedničkoj kući. Ali istovremeno se radi i o  teškom i napornom  poduhvatu, čiji uspjeh nije nikada zauvijek zagarantovan.
Kao što objašnjava jedan od protagonista  Adopt je bila (i još je) ne projekat nego proces: spor, osjetljiv, dubok (lentius, suavius profundis kako je Alex to skovao) koji nikada nije dopustio da bude usmjeren iz vana u ime efikasnosti ili vizibiliteta - mizernim kriterijima imajući u vidu tragičnu ozbiljnosti zadataka koje ima pred sobom. Jer graditi sjećanje, dokumentaciju, širenje, ne može ne nositi sa sobom žalosti iz prošlosti i patnje iz sadašnjosti,  jer i jedne i druge ukrštaju u sebi  čvor identiteta.  I nema ničeg opasnijeg od tog  tereta- pomoći- zatvora u jednom još nepomirenom društvu, gdje je takozvani "etnički faktor" segmenitarao stanovništvo koje je prije moglo biti identificirano samo po različitim vjeroispovjestima. Sada taj faktor obilježava živote i podudara se sa internim sukobima svake zajednoce, sa onim među polovima, generacijama, individualnim i kolektivnim identitetom.

Mladi, privilegovani sagovornici Adopta, najizloženiji su zahtjevima odanosti od strane međusobno suprostavljenih sjećanja - prave i izmišljene tradicije, porodičnih priča, interpretacija grupe sličnih i njihovom  željom za nečim novim, ali  i strahom da budu smatrani izdajicama vlastitog naroda. Po sklonosti otvorena raznim kazivanjima, i sama Adopt nije imuna od internih tenzija, nesporazuma, izmjene učesnika koja je tipična za situacije kao što je ova- previše idilična međuetnička vjerovatno je  kolonizirana od jedne strane stuje u grupi.

Trenutno dobro zdravlje Adopta tako je zahvaljući spoznaji da, ako želiš biti mostom između stvarnosti u sukobu, potrebno ti je mnogo toga - hrabrosti, intelektualnog poštenja i malo talenta zvanog “društveni zanat” kojeg čine poštovanje prema bližnjem i sposobnost upravljanja u nepredvidivim i iznenadnim situacijama, a koji ti pomažu da se suočiš sa poteškoćama, a da te  iste ne unište. Ali  prije svega, treba se sjeti  najočitijeg, najjdalekosežnijeg i često zapostavljenog zapažanja: most počiva na dvije obale i identificirati se samo sa jednom kobna je neravnoteža, kao što je iluzija da most još postoji, a ustvari se srušio. Svi poznajemo nevladine organizacije u raznim stvarnostima svijeta koje su  iznenada stale na stranu onih koji su po njima bili najnemoćniji, svi poznajemo druge nevladine organizacije koje nisu shvatile razliku između rata i pokolja golorukih . Adopt je znala da izbjegne ta skretanja. 
"Mislim da smo sada jaka i složna grupa” rekao je jedan mladić tokom sastanka osnivanja udruženja. A jedna djevojka : " mi treba da počnemo da preuzimamo odgovornost". "Mi" iz grupe, u nadi da to postane "mi iz Srebrenice", "mi iz Bosne".


Predsjednik Naučnog komiteta: Fabio Levi
Predsjednik Fondacije:Edi Rabini

9.000 € od 10.000  Nagrade stavlja na raspolaganje Fondacija Cassa di Risparmio-Südtiroler Sparkasse iz Bolzano/Bozen

Naučni i garantni komitet Fondacije čine:
Fabio Levi (Predsjednik), Bettina Foa (Kordinatorica), Anna Bravo (Izlagač), Anna Maria Gentili, Andrea Lol

lini, Christoph Baker, Grazia Barbiero, Francesco Palermo, Gianni Tamino, Karin Abram, Mao Valpiana, Margit Pieber, Maria Bacchi, Marianella Sclavi, Marijana Grandits, Massimo Luciani, Paolo Bergamaschi, Pinuccia Montanari, Roberto De Bernardis.

print view

back

 bearbeiten    löschen    verschieben nach: